E, da. Ta prokleta zrelost u muzici. Ne dosadno ili neinspirativno, već – domislili su se stručnjaci - zrelo. Dobar izgovor zlata vrijedi, a sa zrelošću ne možeš omanuti. Snimili najzreliji album, ušli u zrelu fazu, mudro promišljaju svaki stih i ton, s malo odsviranog puno kažu, ne skrivaju više distorzijom vlastite mane i takve stvari. Nema efektnijeg načina za eliminiranje trnaca koje bi muzika trebala stvarati od “kreativne zrelosti”. Muzičari uglavnom prijeđu tridesetu ili četrdesetu, i sad, ako im novi album nije revolucionaran i hitoidan, a pritom nije baš ni toliko loš, onda je definitivno zreo. Nema druge.
Nije baš utvrđeno koliko bend treba provesti na sceni da bi prekoračio granicu blesavosti i zakoračio u zrelost, no kad netko ima 22 godine trajanja iza sebe, onda je to valjda i više nego dovoljno.
Ali, ne. Ovi iz Elementala nikako da sazre. Dvadeset i dvije godine te osam studijskih albuma, i nikako. Dobro, da, s godinama su postali pametniji, uigraniji, naslušaniji, odvažniji, drčniji, bolji, ali zreliji nipošto. Zapravo su od prvog dana djetinje dosljedni ideji da će im albumi zvučati onako kako se osjećaju i nikako drugačije.
A osjećaju se – svi koji ste upijali sve te albume, znate – svakako i nekontrolirano. Prepuštaju se svim tim emotivnim stanjima poput adolescenata. Jurišaju pa što bude. Glavom kroz zid, grlom u jagode i sve te slične fraze. Tvrdo, mekano, brzo, melankolično, nabrijano, angažirano, plesno, konceptualno. Reže i umiljavaju se. Svi ti valunzi emocija, misli i izvedbi zasad su ih sasvim uspješno držali na pristojnoj distanci od “zrele faze”. Nasreću.
I evo njih opet, s osam novih pjesama o njihovim velegradskim usponima i padovima. Ili su pijani maratonci koji dijele poljupce od hašiša ili troše pare koje nemaju i misle da im je istina jedini grijeh. I tako dalje. Sasvim nezrelo. I baš zato, iz pjesme u pjesmu, zaljubljeno, zaigrano, neproračunato i dirljivo.
Netko iz mase: “Kakav im je album?”
Random kužer: “Savršeno nezreo. Rijetki su danas takvi.”
Baš tako… Netko mora bit manjina, zaključit će Elemental u pjesmi broj 4.
Marko Podrug
☀︎ Credits ☀︎
Magnetofon: Sony TC 755
Video snimka: Luka Tralić Shot
Video montaža: Konrad Lovrenčić
Glazba: Elemental
Tekst: Luka Tralić Shot i Mirela Priselac Remi
Klavijature: Davor Zanoški
Gitara: Erol Zejnilović
Bubnjevi: Ivan Vodopijec
Bas gitara: Konrad Lovrenčić
Vokal: Luka Tralić Shot
Vokal: Mirela Priselac Remi
Backvokal: Vida Manestar
Roland TB-303: Ivan Komlinović
Produkcija, mix i mastering:
Luka Tralić Shot / Element Studio
Sve pjesme snimio je Luka Tralić Shot u Element studiju osim \"Nešto glasno\" koja je snimljena u Funhouse studiju i \"Hej, Sanjalice\" koje su snimili Luka Tralić Shot i Ante Zvonimir Stamać u prostorijama Psihomodo Popa.
Likovno oblikovanje: Ante Zvonimir Stamać
Fotografija: Kristijan Smok
Izdavač: 383records / UO Elemental
Hvala: Tamara Terzija, Vjekoslav Malekin, Miloš Ivanović Kepa, Marija Mladenović, Edin Muftić, Simona Potočar, Ivan Komlinović, Kristijan Smok, Iva Kovačević, Nevio Smajić, Maida Ljubuškić (KLOŠARENILO), Goran Jordović, Marko Podrug, Berko Muratović, Luka Čapeta, Psihomodo Pop, ♡ Tigi
